Poetika i ukletost u pjesničkoj zbirci Prigionie

Апстракт

Cilj rada je da osvijetli prvu pjesničku zbirku Albe de Sespedes Prigionie (1936), po mnogo čemu skrajnutu u odnosu na ostatak autorkinog opusa. Duhovno nespokojstvo neraskidivo povezano s konstantnom potrebom za isticanjem sopstvene tuge i usamljenosti nameće se kao ključni element ove poezije, te je stoga dovodi u vezu kako sa stvaralaštvom nekih od istaknutih predstavnika skapiljature (Emilio Praga i Đovani Kamerana), tako i s poezijom Dina Kampane i Karla Mikelštedtera. Osim što će analizirati tačke susreta u poeziji Albe de Sespedes i pomenutih autora, rad će se fokusirati na sličnosti i razlike s potonjim pjesničkim ostvarenjem italijanske spisateljice: radi se o djelu Chansons de filles de mai, drugoj i posljednjoj zbirci poezije, objavljenoj 1968. godine u Parizu, u periodu kada Alba de Sespedes opise sopstvenih osjećanja dovodi u vezu s nemirima na društveno-istorijskom planu.