Vjera i razum u Manconijevom stvaralaštvu od 1817. godine do nastanka djela Zapažanja o katoličkom moralu

Vincenzo F. Fiore

Апстракт


Godine 1810, poslije konverzije, Manconi se vraća u Milano, gdje se prepušta duhovnom vođstvu monsinjora Luiđija Tozija, po preporuci opata janseniste Eustahija Degola. Njemu će Tozi 1817. pisati kako je Manconi uspio da izbjegne ozbiljnu opasnost: radilo se o duhovnoj krizi koja ga je uvukla i zamalo dovela do jeresi. Manconi je, sklanjajući se od Tozija, pokušavao da proda svu svoju imovinu u Milanu kako bi se preselio u Pariz, gdje bi ga primio prijatelj Klod Forijel. Manconi je žalio za slobodnim raspravama koje je vodio s Forijelom u Parizu, a reakcionarni katolički ambijent u Milanu ga je užasavao i djelovao razočaravajuće na njegov prosvjetiteljski i patriotski liberalizam. Ipak, putovanje se nije desilo te godine i Manconi je odustao od ideje da živi u Parizu, a što je najvažnije, uspio je da izađe iz krize koja ga je uhvatila i na neko vrijeme udaljila od sakramenata. Književni ishod izlaska iz krize 1817. za Manconija je bilo stvaranje i objavljivanje Zapažanja o katoličkom moralu 1819. godine, prvog proznog djela ovog milanskog pisca, apologetičkog djela napisanog s ciljem da pobije Sismondijevo dijelo Histoire des Républiques italiennes au Moyen-Age, i to u dijelovima u kojima je ovaj kalvinista kritikovao katolicizam oslanjajući se na makijevelijevsku političku tradiciju okrenutu protiv Rimske crkve. Čitanje Manconijevog Zapažanja o katoličkom moralu pomaže nam da shvatimo krizu koja je mučila Manconija, da uvidimo da je ona potekla iz kritika Katoličke crkve, s liberalističkog i prosvjetiteljskog fronta, čiji je predstavnik bio upravo Sismondi. Takođe, ovo djelo nam pokazuje odgovor koji je Manconi davao liberalima i samom sebi. Taj odgovor može se svesti na jedan ambiciozan i mučan plan pomirenja: složen sporazum između razuma i vjere, između moralne istine i katoličke doktrine, istorije i religije. Čitanje Zapažanja o katoličkom moralu pokazuje nam idealno porijeklo manconijevske poetike, one objašnjene kasnije u Pismo gospodinu Šoveu, ali nam takođe pokazuje i prodrome potonjih Manconijevih djela, poput Istorije sramnog stuba, u posljednjem izdanju, ili komparatističkog eseja Francuska revolucija iz 1789. i Italijanska revolucija iz 1859.

Кључне ријечи


Manconi; prosvjetiteljstvo; jansenizam; Volter; Ruso; Sismondi.

Пуни текст:

PDF (Italiano)


DOI: http://doi.org/10.21618/fil1817443f

Рефбекови

  • Тренутно не постоје рефбекови.


Creative Commons License

ISSN 1986-5864

E-ISSN 2233-1158