KNJIŽEVNA KULTURA STENDALOVOG JUNAKA ŽILIJENA SORELA

Autori

  • Nermin S. Vučelj Univerzitet u Nišu Filozofski fakultet Departman za francuski jezik i književnost

DOI:

https://doi.org/10.21618/fil2124291v

Ključne reči:

Stendal, Crveno i crno, čitanje, književne reference, flološka kultura

Apstrakt

Crveno i crno je roman o sentimentalnom vaspitanju Žilijena Sorela, čiji se mladićki ideali sudaraju s političkom stvarnošću doba restauracije, u čemu i počiva drama romanesknog junaka. Stendalovski junak se emotivno, ali i etički i politički, obrazuje kroz svoja čitanja, kako ona koja su mu obrazovno nametnuta, tako i kroz svoju izabranu lektiru, prema kojoj ima senzibilnu sklonost. Cilj ovog istraživanja je da, u prvom redu, analitički predstavi književnu, religijsku i političku lektiru Žilijena Sorela, a potom i da se osvrne na čitalačku kulturu drugih likova u romanu. Ovaj rad tako analizira kako flološka kultura (shvaćena u prvobitnom i bogatom smislu kulturološkog čitanja, koje obuhvata književnost, flosofju, religiju i istoriju) formira predstave kod romanesknih junaka i kako se tako stečeno obrazovanje odražava na njihovo intimno postupanje i društveno ponašanje. Rad takođe nastoji da objasni društveno-politički kontekst književnih referenci koje su prisutne u ovom Stendalovom političkom romanu.

Reference

Rousseau, Jean-Jacques (1972), Les Confessions. Tome I. Introduction et commentaires de Bernard Gagnebin, Paris : Librairie Générale Française.

Stendhal, Henri Bayle (1998), Le Rouge et le Noir, préface et commentaires de PierreLouis Rey, Paris : Pocket.

Références bibliographiques

Ansel, Yves (2010), « Pour une socio-politique de la réception », Littérature, CLVII, 1, 93–105.

Bokobza, Serge (1986), « Littérature et idéologie : Le Rouge et le Noir, Chronique de 1830 : À Alain Meyer », Nineteenth-Century French Studies, University of Nebraska Press, XIV, 1–2, 19–27.

Compagnon, Antoine (2011), À quoi bon la littérature ?, Paris : Collège de France.

Crouzet, Michel (1986), « Julien Sorel et le sublime : étude de la poétique d’un personnage », Revue d’Histoire littéraire de la France, Presses Universitaires de France, 1, 86–108.

Dubois, Jacques (2007), Stendhal, une sociologie romanesque, Paris : La Découverte.

Ginzburg, Carlo (2009), « L’âpre vérité, un déf de Stendhal aux historiens », Écrire l’histoire, 4, 89–104.

Le Hir, Marie-Pierre (2007–2008), « Stendhal et l’invention de l’intellectuel », Nineteenth-Century French Studies, XXXVI, 1–2, 21–44.

Lestringant, Frank (2017), « Le Complot des ultras dans Le Rouge et le Noir de Stendhal », Studi Francesi, LXI/III, 183, 466–457.

Simon, Irène (1986), « Religion et langage dans Le Rouge et le Noir », NineteenthCentury French Studies, University of Nebraska Press, 1986, XIV, 3–4, 201–213.

Torel, Sylvie (2013), Le Rouge et le Noir : Roman de 1830, impossible en 1830, Nouvelle édition [en ligne], Mont-Saint-Aignan : Presses universitaires de Rouen et du Havre, DOI : 10.4000/books.purh.5564.

##submission.downloads##

Objavljeno

2021-12-31

Broj časopisa

Sekcija

KNJIŽEVNOST